RAZLIKE (VRT) 2021

RAZLIKE (VRT) 2021

2 – 5 septembar 2021.
Nacionalni paviljon umetnosti Novih medija, Kreativni distrikt Novog Sada

Autori: Konstantin Đuričković, Jelena Gajinović, Aleksandar Danguzov, Edvard Winters
Koordinator: Goran Despotovski
Koncept i realizacija: Goran Despotovski, Konstantin Đuričković, Jelena Gajinović, Aleksandar Danguzov, Edvard Winters

Opis / VRT

:VRT

Projekat Razlike Akademije umetnosti u Novom Sadu predstavlja se projektnom temom pod nazivom Vrt, koncipiranom tako da kroz medij prostorne instalacije simulira sadržaj, koji se prenosi kroz naraciju, svetlost, zvuk i animaciju.

Multimedijalnu ambijentalnu instalaciju Vrt čine statični, modularni i dinamični sistemi. Dinamički deo rada obuhvata video, animaciju, augmentovanu realnost – AR, mapiranje, 3D i zvuk. Modularni deo se odnosi na interakciju objekata, kretanja i primene tehnike u zavisnosti od kretanja subjekta. U statičnom delu predstavljeni su objekti u eksterijeru i enterijeru, odnosno objekti i predmeti sa mapiranim i targetiranim grafikama za učitavanje. Sadržaj rada čine geometrijski oblici, predmeti, objekti i tela, kao i projekcija, svetlo i zvuk. U predmetnoj simbolici, tu su drvo, bršljan, voda, seme. Konkretni modularni objekti i svetlosni elementi instalirani su i aranžirani u eksterijeru zgrade, kao i aplikacije, video-animacije i projekcije na fasadi.

U eksterijeru dominiraju kubični elementi, predstavljeni kao pikselizacija prirode i prostora, koji se izlivaju u neposredno tlo, koji u svojoj suprotnosti predstavljaju matricu topljenja. Sledeći istovetan princip, prikazana su i stabla – kao jedina opipljiva simbioza nalik prirodi koja je data samo u svojoj simbolici, jer su i ona u suštini predmeti sećanja označeni u digitalnom prostoru i značenju. Centralni oltarski prolaz u svojoj obrnutoj perspektivi – prikazujući niz istovetnih simbola o prelasku iz svetova – predstavlja projekciju našeg kretanja koja sugeriše na udaljavanje od nas samih; ova repeticija lukova nagoveštava obrnuto polje kretanja ili lutanje koje utiskuje prolaz ka kosmičkom povezivanju. Na levoj fasadi su postavljene dve projekcije. Prva projekcija dolazi iz unutrašnjosti paviljona. 3D animacija je projektovana na površinu stakla tako da prozor sa svojim ramom stvara iluziju ekrana. Na projekciji je prikazana virtualna verzija rotirajućeg drveta koje se nalazi ispred samog paviljona. Druga projekcija je mapirana na fasadi. Prikazuje animirane fragmente od kojih je drvo sačinjeno i simulira kruženje oko ose drveta.

Ovakav prikaz i modularni elementi rasprostiru se i u unutrašnjosti objekta, uvodeći kroz elemente fluidni prostor sa više detalja, putem kojih se odvija kodirano interaktivno iščitavanje. U enterijeru su postavljeni stilizovani objekti i predmeti na kojima su mapirana i targetirana mesta za iščitavanje skrivenih poruka i slika. Enterijer u svojoj sterilnosti prikazuje jedini konkretan element – vodu – ali u kubičnom ograničenju od milion kapi, ukazujući na oskudnost preostale vode koja se gubi u procesu njenog nestajanja. Centralni objekat predstavlja deo vizuelnog istraživačkog procesa, te se kroz njegovu interaktivnost nagoveštava nova forma izvora života prisutna u virtuelnom ekosistemu. Crna kutija ukazuje na složen sistem o čijoj se konfiguraciji i načinu funkcionisanja malo zna. Resursi kojima raspolaže su ograničeni i svaka promena stanja prikazana je kroz brojčanu vrednost. Kapljice vode kao primarni energetski resurs, preko transparente površine traže put do informacije (semena), i u daljem procesu teže ka multiplikaciji i mogućoj mutaciji. Kap je u korelaciji sa targetima koji otkrivaju skrivenu sekvencu sećanja na večiti, iskonski ciklus nastanka i rađanja, na seme, na tipičnu banku semenja u svom besmislenom virtuelnom obliku. Da bi se započeo vrt neophodni su zemlja, voda i seme. Tumačenje i funkcija vrta kroz istoriju se drastično menjala, dok je namena i primena ostajala skoro ista. Tokom istorije menjalo se i samo seme, kako kroz uparivanje sa drugim vrstama, tako i naprednijim botaničkim tehnikama kao što je selekcija ploda po željenoj karakteristici i kalemljenje ( opšte poznat primer banane koja je pre manje od jednog veka imala semena veličine savremenog graška, ili klipa kukuruza ili žita koji su imali samo par zrna na sebi). Promenu semena kroz uticaj čoveka u smeru njegove povoljnosti možemo nazvati augmentacijom (iz engleskog rečnika: načiniti (nešto) većim, dodavanjem vrednosti). Transponovanje semena sa svojim osobinama na digitalnu augmentaciju kao tehnologiju deluje adekvatno, gde za prošireni prostor – augmetnovanu relanost, nije preterano uopštavanje reći da je seme najbolji simbol. Vrt kao rad, u savremenom okviru deluje simultano kao utopijska i distopijska vizija bliske budućnosti, gde kroz digitalizaciju i augmentaciju semena, vode i zemlje završavamo u krajnostima. Vrednost u ovom slučaju može da se doda, ili u potpunosti izgubi, a kâpi koje možemo da odbrojavamo je sve manje.
Polazna ideja i nadahnuće za ovaj rad pronađeni su u slici Vrt uživanja Hijeronimusa Boša, dakle, u paradoksalnom shvatanju života, s tim što su, u smislu vizuelnog razlikovanja od Bošovog prauzora, ovom Vrtu sadržaji dati u vidu minimalističkih formi, svojstvenih današnjici koja je sva u znaku otuđenosti.

Tema Vrt obeležava i usmerava na momenat kojim se preispituje greška načinjena u relaciji i delovanju čoveka prema prirodi i samom sebi, na gubitke osnovnih elementa življenja prisutne u nerazumevanju prirode. Tema nas poziva na metaforično sagledavanje života i kretanja u njemu, u kontekstu opšteg urušavanja prirode i opomena, koje se u ovom slučaju upućuju kroz sam objekat, u vidu prizme u kojoj se ukrštaju i prelamaju emocije koje osećamo svedočeći propasti životvornih elemenata. Vrt nas vodi da vidimo proces koji se odvija u drugoj dimenziji, da osmotrimo posledice i zapazimo društveno-kulturne refleksije. Neprirodno, odnosno veštačko, smatramo čudnim i vrlo često zastrašujućim, jer se razlikuje od onoga što inače očekujemo. Dakle, ono je samo nedovoljno poznato. Ideja koja je nedovoljno osvešćena. Upravo time se bavi ideja našeg Vrta. Koristeći neorganske materijale i forme koje se ne mogu pronaći u prirodi želeli smo da oponašamo prirodu i isprovociramo posmatrača da se zapita o smeru naših kretanja.

Rad Vrt poziva na zauzimanje kritičkog stava i odnosa prema životu i načinu na koji ga živimo. Odrednicom vrt obeležava se kontekst, to jest okruženje bašte, prirode, naše prirode koja je istovremeno i naš mentalni i duhovni vrt, prostor u kome je dat odraz životnog kretanja tokom kojeg smo, postali izgubljeni u svojoj odsutnosti, izumrli.

…Ono što postoji, niti je nastalo iz ničega, niti može propasti u ništa. Sve što postoji sastavljeno je iz atoma i praznine. Neki spojevi atoma i praznine su trajni, i tu je reč o bogovima i nebeskim telima. Neki su opet vremeniti, a tu je reč o ljudima i svim živim bićima na Zemlji. Bogovi žive u INTERMUNDIJAMA (među svetovima) i uopšte se ne zanimaju za naše ljudske stvari. Naša smrt je samo gubitak osećaja, a potom i raspadanje spoja atoma i praznine koji su sačinjavali naše telo. Smrt se nas ništa ne tiče, jer dok postojimo (dok osećamo), smrti nema; a kad smrt dođe, onda nas nema jer više ništa ne osećamo… izlišan je svaki strah od smrti, kao što je isto tako izlišna strepnja vezana za nadu u večni život. Taj večni život zapravo postoji, jer atomi naše duše ne mogu da propadnu, oni se samo razvejavaju po okolnom vazduhu i opet se mogu spojiti i roditi u obličju nekog drugog bića… (Lukrecije Kar, O prirodi stvari)

Kroz ambijentalno okruženje rada predstavljen je privid prostora nalik iluziji vrta, prostora koji potiče iz neke druge dimenzije, iz paralelnog sveta. Ovom utisku doprinose postavljeni objekti i tela (stilizovano drvo, geometrijske forme, projekcija, svetlo i objekat zgrade). Svi ovi objekti i forme implementirani u prostor doprinose opštem utisku makete, nestvarne celine koja se pruža u realnom okviru datog prostora. Tako je u ovom smislu konkretni predstavljeni Vrt ujedno i mogući vrt našeg nestanka i ekološke kataklizme, kao suprotnost onom vrtu o kojem sanjamo. Ovaj vrt je metafora, predstava i zabluda o idealizovanom mestu života, pročišćenog i sterilisanog od prirodne neposrednosti. On je iluzija življenja, iako veoma udaljena od vrta mentalnog suživota, a svakako vrlo daleko od empatije i ljubavi prema očuvanju.

Tematski zadatak u ovom projektu zasnovan je na refleksiji savremenog društva, na ubrzanom kretanju, na „razvoju” kretanja ljudi i civilizacije, ali i sledu svih novonastalih okolnosti u tom kretanju. Upravo iz tog razloga, asimilacija kretanja može se pojasniti kroz metaforu: od zamišljenog rajskog vrta do sopstvenog mentalnog vrta, vrta duše sjedinjene sa ranjenom prirodom.

Publikacije

Kontakt

Adresa

Akademija umetnosti Novi Sad

Đure Jakšića 7,
Novi Sad 21000, Srbija